Erich Neumann (1905.–1960.) bio je njemačko-izraelski psiholog, pisac i jedan od najznačajnijih Jungovih učenika i sljedbenika. Njegov rad produbio je razumijevanje kolektivnog nesvjesnog i simboličkih procesa kroz koje se svijest razvija i transformira.

Za Neumanna, nesvjesno nije kaotičan prostor potisnutih želja, već živi izvor stvaralačke energije iz kojeg nastaju snovi, mitovi i religijski simboli. U tom smislu, nesvjesno je maternica svijesti – temeljni sloj psihe iz kojeg se rađa svjesno iskustvo.

Simboli su za njega most između nesvjesnog i svjesnog, alati putem kojih duša komunicira sa sviješću i pokreće procese razvoja. Kroz svoje temeljno djelo “The Origins and History of Consciousness”, Neumann opisuje kako čovječanstvo, ali i pojedinac, prolazi arhetipske faze razvoja – od simbioze s nesvjesnim (Velika Majka), preko borbe i odvajanju (Heroj), do integracije i zrelosti (Jastvo).

U djelu “The Great Mother” prikazuje ženski princip kao simbol totaliteta, koji obuhvaća i stvaralačku i razarajuću snagu nesvjesnog.
Neumann je vjerovao da simboli imaju transformacijsku funkciju – oni ne prenose samo značenje, već mijenjaju čovjeka koji ih doživljava. Time su mitovi, bajke i arhetipske slike postali za njega unutarnje mape duhovne evolucije. U jungovskoj tradiciji, njegov doprinos ostaje ključan za razumijevanje kako nesvjesno djeluje kroz simbole i kako nas taj proces vodi prema individuaciji i cjelovitosti psihe.

Edward F. Edinger (1922.–1998.) bio je američki psihijatar i jungovski analitičar, poznat po svojim dubinskim studijama o arhetipovima i procesu individuacije. Njegov rad produbio je razumijevanje kako nesvjesno komunicira sa sviješću kroz simbole i arhetipove. Edinger je smatrao da arhetipovi nisu apstraktne ideje, nego žive psihičke sile koje oblikuju ljudsku psihu i iskustvo života. U knjizi “Ego and Archetype” detaljno opisuje kako ego i arhetipovi djeluju u procesu razvoja psihe i integracije nesvjesnog.

Prema Edingeru, arhetipovi djeluju kao unutarnji vodiči, pomažući pojedincu da prepozna suprotnosti unutar sebe i krene prema cjelovitosti (Jastvu). On je posebno naglašavao važnost svjesnog susreta s arhetipovima, jer oni neprestano utječu na emocije, snove i kreativni izraz. Arhetipovi, po Edingeru, imaju transformacijsku funkciju: oni ne samo da odražavaju unutarnje stanje, nego ga i oblikuju. Njegov pristup kombinirao je jungovsku psihologiju, mitologiju i alkemiju, stvarajući most između simboličkog i praktičnog rada s nesvjesnim. Edinger je također pisao o arhetipovima u kontekstu duhovnog razvoja, pokazujući kako se kroz njih ostvaruje unutarnja ravnoteža i psihička cjelovitost. Njegov doprinos ostaje ključan za suvremene analitičke psihologe i terapeute koji koriste rad sa simbolima i arhetipovima u art terapiji, snovima i mitološkoj psihologiji.

Marie-Louise von Franz (1915.–1998.) bila je najbliža suradnica Carla Junga i jedna od najvažnijih tumačica jungovske psihologije, posebno simbolike i nesvjesnog. Njena istraživanja usmjerena su na snove, bajke, mitove i arhetipove, s naglaskom na proces individuacije. Von Franz je posebno pisala o animi i animusu – unutarnjim arhetipovima suprotnog spola unutar psihe svakog čovjeka. Anima predstavlja ženski princip u muškarcu, dok animus predstavlja muški princip u ženi. Ona ih vidi kao žive psihičke slike koje oblikuju emocije, odnose i kreativnost. Von Franz naglašava da susret s animom ili animusom vodi unutarnjem dijalogu i ravnoteži između svjesnog i nesvjesnog. Oni su, prema njoj, središnji vodiči u procesu individuacije, jer omogućuju integraciju suprotnog principa unutar psihe. Pojava animusa ili anime u snovima često simbolizira unutarnju transformaciju i emocionalno sazrijevanje. Von Franz je također isticala da nesvjesni arhetipovi mogu biti potpuno osvijetljeni i svjesno integrirani, što vodi većoj psihičkoj cjelovitosti. Njezina djela i danas služe kao temelj za razumijevanje unutarnjih psihičkih struktura i procesa samoiscjeljenja.

Aniela Jaffé (1903.–1991.) bila je švicarska psihologinja i jedna od najbližih suradnica Carla Junga. Najpoznatija je kao autorica Jungove autobiografije “Sjećanja, snovi, razmišljanja”, u kojoj je detaljno dokumentirala njegov život i teorijski rad. Jaffé je duboko proučavala proces individuacije, opisujući ga kroz primjere iz Jungovog života, snova i terapijskog rada. Smatrala je da individuacija predstavlja put psihe prema cjelovitosti, kroz integraciju svjesnog i nesvjesnog. Ona je naglašavala važnost simbola i arhetipova u ovom procesu, jer oni služe kao vodiči unutarnjeg razvoja. Jaffé je također isticala da susret s vlastitim sjenama i suprotnim principima unutar psihe omogućuje rast i transformaciju. Kroz svoje analize, pokazala je kako snove i mitove treba promatrati kao aktivne alate individuacije, a ne samo kao pasivne slike. Njezina istraživanja pomogla su praktičarima da bolje razumiju kako psiha koristi unutarnje arhetipove za psihički razvoj. Jaffé je time spojila Jungovu teoriju sa stvarnim iskustvima života i terapije. Njezino djelo i danas služi kao temelj za razumijevanje kako nesvjesno vodi proces osobnog sazrijevanja i samospoznaje.

Margaret Naumburg (1890.–1983.) bila je američka psihologinja i pedagoginja, poznata kao “majka američke art terapije”. Ona je prva sustavno povezala umjetnički izraz s psihoterapijom, naglašavajući da kreativni proces omogućuje izražavanje nesvjesnih sadržaja i emocionalnih konflikata. Naumburg se inspirirala Jungovom psihologijom, posebno idejom da simboli iz nesvjesnog mogu biti oblikovani i kroz likovni rad. Prema njoj, crtanje i slikanje nisu samo umjetnički čin, nego proces samoiscjeljenja i osobnog rasta. Ona je razvila ekspresivni pristup u kojem umjetnički rad služi kao most između svjesnog i nesvjesnog.

Edith Kramer (1916.–2014.) bila je također pionirka art terapije, ali je naglašavala da sam proces stvaranja umjetničkog djela ima terapijsku moć, neovisno o njegovoj interpretaciji. Po Krameru, proces crtanja i slikanja osnažuje ego, pomaže u integraciji unutarnjih konflikata i potiče psihičku ravnotežu. Njezino djelo proširilo je primjenu art terapije u edukaciji i kliničkoj praksi, posebno s djecom i mladima.

Adrian Hill (1895.–1977.) bio je britanski umjetnik i terapeut koji je prvi uveo umjetnost kao oblik terapije za pacijente s tjelesnim i psihičkim problemima, nakon vlastitog iskustva s tuberkulozom. Hill je dokazao da umjetnički rad može smanjiti stres, osnažiti motivaciju i potaknuti emocionalni oporavak.
Zajedno, ova trojica pionira oblikovala su temelje danas poznate art terapije, kombinirajući psihološko razumijevanje nesvjesnog s praktičnom kreativnom metodom. Njihov rad pokazuje da je umjetnost sredstvo izražavanja, introspektivnog istraživanja i psihičke transformacije. Kreativnost u terapiji omogućuje siguran prostor za istraživanje emocija, traumu i unutarnjih konflikata. Proces crtanja, slikanja ili modeliranja pomaže da se unutarnji sadržaji postanu vidljivi i svjesno integrirani. Art terapija je tako postala most između psihologije, umjetnosti i samoiscjeljenja, s naglaskom na proces, a ne na konačni rezultat.
Naumburg, Kramer i Hill zajedno pokazuju kako kreativni izraz može biti transformativan, oslobađajući i edukativan. Njihov doprinos ostaje temelj za suvremene terapeute i praktičare koji koriste umjetnost kao način povezivanja s nesvjesnim i unutarnjim potencijalom klijenta. Kroz njihov rad jasno se vidi da umjetnost nije samo hobi ili estetski čin, već duboko psihološko sredstvo rasta i integracije psihe.

Dubinska psihologija razvijena je kroz rad Carla Gustava Junga, Sigmunda Freuda i njihovih sljedbenika, a fokusira se na istraživanje nesvjesnog i njegovog utjecaja na svjesni život. Ona polazi od ideje da svaka psiha sadrži slojeve nesvjesnog – osobnog i kolektivnog – koji oblikuju emocije, ponašanje i životne obrasce. Dubinska psihologija smatra da emocionalne blokade, traume i neizraženi sadržaji često ostaju u nesvjesnom i utječu na svakodnevni život.
Kroz proces samoiscjeljenja, pojedinac može prepoznati i integrirati nesvjesne sadržaje, što vodi emocionalnoj ravnoteži i unutarnjoj cjelovitosti. Simboli, snovi, kreativni izrazi i arhetipovi služe kao vodiči nesvjesnog, pomažući osobi da osvijesti skrivene aspekte psihe. Terapijski rad u dubinskoj psihologiji omogućuje sigurno istraživanje unutarnjih konflikata, strahova i traume, bez da osoba bude preplavljena njima.
Samoiscjeljenje je aktivan proces u kojem pojedinac uči slušati vlastite psihičke signale, povezivati emocije s iskustvima i transformirati unutarnje blokade. Jung je naglašavao da proces individuacije – integracija svjesnog i nesvjesnog – predstavlja najviši oblik samoiscjeljenja. Dubinska psihologija ne fokusira se samo na uklanjanje simptoma, već na razvoj cjelovite, integrirane psihe.
U praktičnom smislu, dubinska psihologija koristi rad sa snovima, imaginacijom, simbolima, bajkama i kreativnim izrazom kako bi omogućila pristup nesvjesnom. Samoiscjeljenje kroz ove metode omogućuje unutarnju transformaciju i osnaživanje osobnog potencijala. Pojedinci uče prepoznati vlastite projekcije i suprotnosti unutar sebe, što vodi većoj emocionalnoj i duhovnoj slobodi.
Na taj način dubinska psihologija i samoiscjeljenje postaju put ka osobnom rastu, integraciji unutarnjih slojeva i većoj svjesnosti o sebi. Proces je kontinuiran i dinamičan, a cilj je ostvarenje psihičke cjelovitosti i unutarnjeg mira.